Adasha – Neke druge priče
Srce hladno pa se ledi, kocke suza padaju
zatomljeni krik jezom para tamu
a kada dopre do tebe, tada već prekasno je
jer boli su okopnile i duboko se zatvorile
ne, ne govorim o sebi, ja sam uvijek tako sretna
sreća dopire iznutra, ali život joj je svestran
i nitko ne bi reko da ima bolesnoga brata
ni’ko ne bi reko da svaki dan je poput rata
borba sa sobom i borba sa drugima
a najgora borba, ona sa sebi dragim ljudima
frendove izgubila radi dugog jezika
no kolko čvrsta veza je kad polomi ju istina?
i ni’ko nikad ne bi reko da je skoro umrla
bolnica joj drugi dom, s jedva par godina
no izgleda da dobro je kada te upoznaje
a ti povjeruješ u to jer ona uvijek smije se
A srce voli voli, premda glava kaže ne
a srce voli, voli, pa i da ubija te
jer srce voli voli, a kada prestane
tada stane kucat i sklopiš oči zauvijek
Mama ju naučila, uvijek sačuvaj si osmijeh
najjače je oružje kada mračne misli more
i kada najteže je, nauči biti jaka
suza olakšanje pruža, al’ je suza poput stakla
kada padne u tisuće komadića se raspe
ako tebe promaše, onog koga voliš rane
od tad ne plače pred ljudima, da ne nosi bol
od tad majka joj je uzor,j er proživjela je pakao
tata tu uz nju je, rame uz rame
kroz sve prepirke, svađe, čekaju na bolje dane
a ona čeka dan da pobjegne odavdje
voli ih jako, al’ ljubav steže omče jake
teško ostat je zdrave glave kada
sve što probaš gradit pred očima se raspada
teško nać je mir u kući punoj buke
teško voljet je nekog kada priušti ti muke
A srce voli voli, premda glava kaže ne
a srce voli, voli, pa i da ubija te
jer srce voli voli, a kada prestane
tada stane kucat i sklopiš oči zauvijek
And you could have it all, her empire of dirt
they will let you down, they will make you hurt
A ljudi,p rokleto mizerni ljudi
bogobojaznost ne djeluje kad je čakija u ruci
jer one same rade, same put do leđa traže
zariju ga tako jako da ničice padneš
ali znaš i sam da se padovi ne broje
već koliko put si ustao i pregazio gadove
jer čak i ljudi kojima bezgranično vjeruješ
čak i oni koje smatraš rodom sjebu te
krv ponekad voda je, prelako se prolije
kad očuh sina ubije, svijet poremećen postaje
djeca ostavljaju majke da umiru same
poslije traže pare, to nasljedstvo je brate
rodbinu nemaš, ista prezire ti postojanje
jer si sve što oni nisu, ljubomora sranje je
Znaš da ne pričam o sebi, ali život svestran je
stoga pazi kome vjeruješ,to poklon vrijedan je
A srce voli voli, premda glava kaže ne
a srce voli, voli, pa i da ubija te
jer srce voli voli, a kada prestane
tada stane kucat i sklopiš oči zauvijek